

Posłodavac je dužan da pre otkaza ugovora o radu, zaposlenom da isplati otpremninu zbog proglašenja zaposlenog kao tehnološki višak.
Visina otpremnine utvrđuje se opštim aktom ili ugovorom o radu, s tim što ne može biti niža od zbira trećine zarade zaposlenog za svaku navršenu godinu rada u radnom odnosu kod posłodavca kod koga ostvaruje pravo na otpremninu.
Za utvrđivanje visine otpremnine računa se i vreme provedeno u radnom odnosu kod posłodavca prethodnika u slučaju statusne promene i promene posłodavca , kao i kod povezanih lica sa posłodavcem u składu sa zakonom.
Promena vlasništva nad kapitałom ne smatra se promenom posłodavca u smislu ostvarivanja prava na otpremninu u składu sa ovim članom.
Zaposleni ne može da ostvari pravo na otpremninu za isti period za koji mu je već isplaćena otpremnina kod istog ili drugog posłodavca.
Za isplatu otpremnine osnovicu čini zbir sledećih perioda:
period rada proveden kod posłodavca
Međutim, opštim aktom posłodavac može da utvrdi veći iznos otpremnine po godini staža (veći procenat od prosečne zarade zaposlenog po godini staža, npr. 40% ili 80% od prosečne zarade zaposlenog ili čak celu zaradu zaposlenog po godini staža).
Zaradom zaposienog, na osnovu koje se utvrđuje visina otpremnine, smatra se prosečna mesecna zarada zaposienog isplaćena za posiednja tri meseca koja prethode mesecu u kojem se isplaćuje otpremnina.
Poslodavac može svojim opštim aktom ili ugovorom o radu da utvrdi i veće pravo zaposlenog na otpremninu kod otkaza ugovora o radu od strane poslodavca zbog prestanka potrebe za radom zaposlenog od prava utvrđenog Zakonom o radu.
Iznos otpremnine koji se isplaćuje zaposlenom preko neoporezivog iznosapredstavlja druge prihode koji po svojoj prirodi čine dohodak fizičkog lica, koji se oporezuju na osnovu Zakona o porezu na dohodak građana po kome se ostalim prihodima, u smislu ovog zakona, smatraju i drugi prihodi koji po svojoj prirodi čine dohodak fizičkog lica a naročito primanja iz člana 9. ovog zakona iznad propisanih neoporezivih iznosa.
Oporeziv iznos čini razlika između ostvarenog primanja i neoporezivog iznosa, uvećana za pripadajuće obaveze koje se plaćaju na teret primaoca prihoda.
Porez na drugi prihod se obračunava i plaća po stopi od 20% na osnovicu koju čini bruto oporezivi prihod, bez umanjenja normiranih troškova.
Otpremnina bi trebalo da se isplati zaposlenom pre prestanka radnog odnosa ili istovremeno sauručenjem rešenja o otkazu ugovora o radu, a najkasnije u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa u składu sa Zakonom o radu, po kome je poslodavac dužan da isplati sve neisplaćene zarade, naknade zarade i druga primanja koja je zaposleni ostvario do dana prestanka radnog odnosa u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu najkasnije u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa.
Međutim, u praksi se često događa situacija da posłodavac nema dovoljno sredstava za isplatu otpremnine pa se poslodavac i zaposleni sporazumeju da se otpremnina isplaćuje zaposlenom u ratama, a zaposleni potpiše pismenu izjavu da je saglasan sa takvim načinom isplate otpremnine.
U vezi utvrđivanja prosečne zarade zaposlenog za prethodna tri meseca pre otkaza ugovora o radu, u praksi je najčešće pitanje kako utvrditi tromesečni prosek u slučaju kada je zaposleni odsustvovao sa rada u ta tri meseca ili je delimično odsustvovao. U tom slučaju, osnovica za obračun otpremnine za zaposlenog koji u prethodna tri meseca nije imao efektivne sate rada, je ugovorena osnovna zarada, koju bi primio da je radio, uvećana za minuli rad.
Kao što smo prethodno rekli, visina otpremnine kod otkaza ugovora o radu od strane poslodavca zbog prestanka potrebe za radom zaposlenog (tehnološki višak) utvrđuje se na osnovu godina rada utvrđenih prema Zakonu o radu i jedne trećine prosečne mesečne zarade zaposlenog isplaćene za poslednja tri meseca koja prethode mesecu u kojem se isplaćuje otpremnina, po godini rada.
U vezi toga, najviše nedoumica u vezi sa isplatom otpremnine stvara pojam „isplaćena zarada”- da li je to neto ili bruto zarada? Odgovor na pitanje šta se smatra „isplaćenom zaradom” dalo je ministarstvo za rad koje je nadležno za tumačenje. Prema mišljenjima nadležnog ministarstva termin „isplaćenje zarade„odnosi se na zaradu koja u sebi sadrži porez i doprinose.
Pod zarodom u smislu člana 158. ovog zakona smatra se prosečna mesečna zarada zaposlenog isplaćena za poslednja tri meseca, koja prethode mesecu u kojem se isplaćuje otpremnina Ikoja sadrži porez i doprinose koji se ispaćaju iz zarade.
Zaposleni ne može cla ostvari pravo na otpremninu za isti period za koji je već isplaćena otpremnina kod istog ili drugog poslodavca.
Sasvim je moguće da je zaposleni kod nekih od navedenih poslodavaca već primio otpremninu zbog tehnološkog viška. Te godine za koje je zaposleni ostvario pravo na otpremninu, ne uzimaju se za obračun otpremnine pri prestanku radnog odnosa zbog tehnološkog viška kod aktuelnog poslodavca.
Takođe ako je zaposleni već bio u radnom odnosu kod aktuelnog poslodavca kod koga mu je zbog tehnološkog viška prestao odnos kojom prilikom mu je isplaćena otpremnina, sada kada je ponovo u radnom odnosu kod istog poslodavca i ponovo mu radni odnos prestaje zbog tehnološkog viška, kod utvrđivanja visine otpremnine ne uzimaju se godine rada za koje je u ranijern periodu primio otpremninu kod ovog poslodavca.
Prekršajna odgovornost
Ako se zaposlenom uskrati pravo na otpremninu za tehnološki višak u skladu sa Zakonom o radu ,ugovorom o radu može se kazniti, i to:
Zakonom je uređeno da sva novčana potraživanja iz radnog odnosa, kao što su zarada, naknada zarade i druga primanja (među koja se ubraja otpremnina za tehnološki višak), zastarevaju u roku od tri godine od dana nastanka obaveze. Kao dan nastanka obaveze, kada je u pitanju otpremnina, smatra se dan prestanka radnog odnosa ili dogovoreni rok za isplatu.