

Računom za avans, smatra se fiskalni račun koji se izdaje radi evidentiranja primljenog avansa za budući promet na malo. Fiskalni račun obavezno sadrži sledeće podatke:
1) vrstu računa;
2) tip transakcije;
3) naziv obveznika fiskalizacije i jedinstvenu oznaku poslovnog prostora;
4) poreski identifikacioni broj (PIB) obveznika fiskalizacije;
5) PIB pravnog lica, odnosno obveznika poreza na prihode od samostalne delatnosti;
6) naziv, šifru ukoliko je obveznik fiskalizacije koristi za označavanje dobra, odnosno usluge, količinu, jedinicu mere, cenu po jedinici mere, oznaku poreske stope i vrednost evidentiranog prometa dobra, odnosno usluge;
7) specifikaciju poreskih stopa;
8) iznos poreza po poreskim stopama;
9) ukupan iznos poreza;
10) vrednost prometa po poreskim stopama;
11) ukupnu vrednost evidentiranog prometa, ukupan iznos za uplatu (uz napomenu ako je plaćanje izvršeno putem avansa), način plaćanja ,uplaćen iznos i iznos razlike za povraćaj kupcu dobara, odnosno korisniku usluga;
12) dan, mesec, godinu, sat, minut i sekund sačinjavanja fiskalnog računa;
13) jedinstveni redni broj fiskalnog računa;
14)jedinstveni redni broj fiskalnog računa po vrsti računa i tipu transakcije;
15) Dvodimenzionalni bar-kôd (eng. QR – Quick Response)
16) poziv na broj drugog fiskalnog računa, odnosno drugog relevantnog dokumenta, ukoliko postoji potreba.
Dakle, po osnovu primljene avansne uplate, obveznik fiskalizacije je dužan da izda fiskalni račun u kojem kao podatak o vrsti fiskalnog računa navodi – Avans a podatak o tipu transakcije – Prodaja. Pored toga, u trenutku kada bude izvršen promet dobara ili usluga za koji je unapred izvršena avansna uplata, obveznik izdaje fiskalni račun u kojem kao podatak o vrsti računa navodi – Promet, a podatak o tipu transakcije navodi – Prodaja.
Neophodno je imati u vidu da se avansna uplata za budući promet na malo ne može evidentirati preko svakog fiskalnog uređaja. Ukoliko obveznik fiskalizacije prima avansne uplate , potrebno je da nabavi ESIR, koji podržava vrstu računa Avans Prodaja (AP) i Avans Refundacija (AR), kako bi avansna uplata mogla biti evidentirana. Kada je reč o samom zatvaranju avansa, važno je imati u vidu da se uvek izdaje dokument Avans Refundacija (AR) za sve ranije izdate avanse. S tim u vezi, u trenutku izvršenog prometa na malo, obveznik fiskalizacije na fiskalnom računu tipa AR iskazuje poziv na broj prethodno izdatog avansnog računa (AP) za unapred izvršeno plaćanje u celosti ili delimično. Nakon toga izdaje konačan fiskalni račun tipa Promet Prodaja (PP) gde unosi referentni broj poslednje izdatog dokumenta kojim se zatvara avans (a to je broj dokumenta Avans Refundacija). Ukoliko je za budući promet na malo izvršeno više avansnih uplata, prilikom izdavanja svakog sledećeg avansnog računa izdaje se fiskalni račun tipa AP (Avans – Prodaja) u kojem se iskazuje poziv na jedinstveni redni broj prethodnog (poslednje izdatog) avansnog računa. U tom slučaju, na kraju, prilikom evidentiranja izvršenog prometa na malo, referentni broj dokumenta na ovom konačnom računu Promet Prodaja (PP) odnosi se na račun Avans Refundacija (AR) kojim se zatvaraju svi (ukupan iznos) avansni računi. Referentni broj je u računu AR poslednji broj AP. Važno je istaći da se u fiskalnom računu Promet Prodaja (PP) koji se izdaje po osnovu prometa dobara i usluga iskazuje umanjenje za iznos avansne uplate (ukupan iznos po osnovu avansa i pripadajući iznos PDV obračunatog na avans) u delu za plaćanje. Međutim, iznos poreza se odnosi na PDV obračunat na celokupan iznos prometa dobara i usluga i upravo fiskalni dokument Avans Refundacija (AR), koji se izdaje pre konačnog računa, služi da se avansna uplata zatvori.
Na kraju skrećemo pažnju da se dokument Avans Refundacija, koji se izdaje po osnovu zatvaranja avansne uplate, ne štampa i ne izdaje kupcu. Dakle, AR se isključivo sprovodi kroz fiskalni uređaj u cilju umanjenja osnovice i obračunatog iznosa PDV. Međutim, ukoliko se dokument Avans Refundacija izdaje po osnovu povrata avansne uplate , u tom slučaju se navedeni dokument štampa i izdaje kupcu dobara. Naime, obveznik prilikom evidentiranja ovog tipa dokumenta, ujedno evidentira i štampa Kopiju Refundacije (KR) koja nosi novi broj ali je identičnog sadržaja, a koju kupac potpisuje. Obveznik je dužan da potpisanu Kopiju Refundacije (KR) čuva u svojoj evidenciji.
Preko elektronskog fiskalnog uređaja, može izdati i sledeća fiskalna dokumenta, koja se ne smatraju fiskalnim računima:
1) kopija računa;
2) račun obuke;
3) predračun
Međutim, ukoliko obveznik u okviru svog poslovanja, prima avansne uplate za budući promet na malo, ima mogućnost i izdavanja predračuna za potrebe avansnog plaćanja. Kada je reč o izdavanju predračuna preko fiskalnog uređaja, neophodno je pratiti istu proceduru kako bi se avansni račun povezao sa predračunom izdatim po istom osnovu. To znači da se prilikom izdavanja avansnog računa tipa AP u njegovo polje Referentni broj, unosi broj izdatog predračuna. Na kraju treba napomenuti da navedeni fiskalni dokumenti moraju da se vizuelno jasno razlikuju od fiskalnih računa.
U praksi pojavila brojna pitanja u pogledu pitanja kada je izdati avansni račun, a pogotovo je bilo sporno evidentiranje avansne uplate u slučaju kada je avans primljen direktno na račun obveznika, s obzirom na to da vrlo često obveznik nema saznanje kada će uplata biti vidljiva na izvodu iz banke, usvojene izmene koje su imale za cilj da otklone ove nedostatke. „Obveznik fiskalizacije, u slučaju izdavanja računa za avans koji se odnosi na plaćanje, u računu iskazuje i datum kada su sredstva preneta na račun obveznika fiskalizacije. Račun se može izdati najkasnije narednog radnog dana od dana prijema avansne uplate.” Dakle, opšte pravilo je da se avansni račun izdaje istog dana kada je avansna uplata primljena. Izuzetno od toga, avansni račun se može izdati najkasnije narednog radnog dana od dana prijema avansne uplate,u slučaju kada se plaćanje avansa vrši prenosom na račun – nalogom za uplatu ili nalogom za prenos, pri čemu avansna uplata nije evidentirana na izvodu banke istog dana. U tom slučaju obveznik fiskalizacije je dužan da u avansnom računu iskaže pored dana, meseca, godine, sata, minuta i sekunde sačinjavanja fiskalnog računa i datum (uplate) kada su sredstva preneta na račun obveznika fiskalizacije. Podsetimo i da je Tehničkim uputstvom predviđeno da u slučajevima kada je kupac virmanski uplatio robu ili uslugu, a prodavac nije dobio evidentiranu uplatu na bankovnom računu istog tog dana, obveznik fiskalizacije je dužan da sledećeg radnog dana izda fiskalni račun Avans Prodaja (AP) koji sadrži datum uplate. Imajući u vidu navedeno, u slučaju kada kupac npr. 15.11.2021. godine nalogom za uplatu prebaci sredstva na bankovni račun obveznika, pri čemu je uplata evidentirana na izvodu banke dana 16.11.2021. godine, obveznik je dužan da najkasnije narednog radnog dana tj.16.11.2021. godine izda avansni račun, pri čemu se polje „ESIR Vreme” koristi za unos datuma i sata kada su sredstva preneta na račun obveznika, što je u ovom slučaju 15.11.2021. godine.
Polje „ESIR Vreme” obavezan element fiskalnog računa u slučaju kada je kod obveznika fiskalizacije evidentirana uplata avansa ranije. Postoji mogućnost i da navedeno polje bude preimenovano u „Uplaćeno na dan” ili slično. Upravo iz navedenih razloga, još jednom skrećemo pažnju da je prilikom izbora elektronskog fiskalnog uređaja neophodno opredeliti se za ona rešenja koja imaju napredan ili samostalno razvijen ESIR koji osim što podržava vrstu računa Avans Prodaja (AP) i Avans Refundacija (AR), ima i posebno polje „ESIR Vreme”. Specifična situacija se može javiti u slučaju kada obveznik fiskalizacije primi avansnu uplatu preko računa, koja je evidentirana na izvodu banke obveznika narednog dana, u kojem obveznik izvrši i konačan promet dobara ili usluga.
Primer:
Obveznik fiskalizacije se bavi prometom na malo putem internet prodavnice i uplate se mogu vršiti isključivo avansno, direktno na račun obveznika. Kupac može iščekivati isporuku robe, tek kada obvezniku fiskalizacije bude evidentirana uplata na izvodu banke. Kako je kupac izvršio avansnu uplatu preko e-bankinga u poslepodnevnim časovima dana 3.2.2022. godine, prodavcu je uplata evidentirana na izvodu narednog dana 4.2.2022. godine. Obveznik fiskalizacije, odmah narednog dana priprema isporuku robe. Kako Pravilnik predviđa da se u navedenom slučaju avansni račun izdaje prvog narednog radnog dana, postavlja se pitanje, da li istog dana treba evidentirati i izdati i avansni račun i konačan fiskalni račun za izvršen promet (s obzirom na to da je isporuka robe izvršena 4.2.2022. godine). Iako Pravilnikom navedeno pitanje nije regulisano, smatramo da je u navedenom slučaju dovoljno izdati samo fiskalni račun PP po osnovu izvršenog prometa na malo, sa oznakom sredstva plaćanja „prenos na račun”. Napominjemo da Ministarstvo finansija još uvek nije zauzelo zvaničan stav po navedenom pitanju.
Jedno od spornih pitanja koje se javlja je i da li fiskalni račun izdat preko fiskalnog uređaja može služiti kao PDV račun, propisano je da fiskalni račun obavezno sadrži i PIB pravnog lica, odnosno obveznika poreza na prihode od samostalne delatnosti, ako je korisnik isporučenih dobara i pruženih usluga, odnosno dobara i usluga koje će biti isporučene ili pružene u slučaju primljenih avansa, pravno lice, odnosno obveznik poreza na prihode od samostalne delatnosti. Ideja ove odredbe jeste da se u slučaju prometa dobara i usluga na malo koji se evidentira preko elektronskog fiskalnog uređaja, a koji se vrši pravnom licu ili preduzetniku, navodi PIB kupca dobara, odnosno primaoca usluga i da tako izdat fiskalni račun zameni tzv. gotovinski račun. Međutim, kako fiskalni račun (bilo avansni ili konačni) ne sadrži ostale podatke o kupcu dobara, odnosno primaocu usluga, postavilo se pitanje da li je taj fiskalni račun validan iz ugla Zakona o PDV. Kako bi se prevazišla navedena neusaglašenost Zakona o fiskalizaciji sa propisima o PDV, izmenama Pravilnika o PDV, je dopunjen i propisano je da se fiskalni račun koji izdaje obveznik PDV koji evidentira promet dobara i usluga preko elektronskog fiskalnog uređaja, u skladu sa zakonom kojim se uređuje fiskalizacija, smatra računom u smislu Zakona o PDV. Pored navedenog, u Pravilniku o PDV dodat je i novi član kojim je propisano da fiskalni račun koji se izdaje u skladu sa zakonom kojim se uređuje fiskalizacija, a koji sadrži podatak o PIB-u primaoca fiskalnog računa, ne mora da sadrži ostale podatke. Ovim je predmetno pitanje i neusaglašenost propisa o PDV i propisa o fiskalizaciji rešena, a navedeno znači da se fiskalni račun koji sadrži podatak o PIB-u primaoca fiskalnog računa i ostale elemente u skladu sa propisima o fiskalizaciji, smatra računom izdatim u skladu sa Zakonom o PDV i služi kao osnov za ostvarivanje prava na odbitak prethodnog poreza. Kako se u novom sistemu fiskalizacije fiskalni račun izdaje i po osnovu avansne naplate za budući promet dobara i usluga, postavilo se pitanje – da li se i fiskalni račun po osnovu avansa i fiskalni račun po osnovu prometa smatra računom u smislu Zakona o PDV? Ovo je posebno značajno pitanje iz razloga što se, kako je prethodno navedeno, u fiskalnom računu koji se izdaje po osnovu prometa dobara i usluga ne iskazuje umanjenje za iznos avansne uplate (odnosno obračunati PDV za promet se ne umanjuje za iznos PDV obračunatog na avans), dok je prema propisima o PDV obavezno da se u konačnom računu iznos osnovice i PDV za promet umanje za iznos osnovice i PDV za naplaćeni avans. U cilju da se spreči da se i fiskalni račun po osnovu avansne naplate i fiskalni račun po osnovu prometa smatraju računima u smislu Zakona o PDV, a radi potencijalnog rizika da se dva puta koristi prethodni porez po istom osnovu propisano je da , ako je za promet dobara i usluga, za koji se izdaje fiskalni račun u skladu sa zakonom kojim se uređuje fiskalizacija, izvršeno avansno plaćanje:
1) u potpunosti, taj fiskalni račun ne smatra se računom u smislu Zakona o PDV;
2) delimično, taj fiskalni račun ne smatra se računom u smislu Zakona o PDV u delu plaćenog avansa.
Navedeno znači da ako je fiskalni račun izdat po osnovu naplate avansa u celosti, fiskalni račun koji bude izdat za promet (fiskalni račun Promet Prodaja) za koji je naplaćen avans se neće smatrati računom u smislu Zakona o PDV. Dakle, u ovom slučaju će za odbitak PDV biti validan fiskalni račun po osnovu avansa (AP), a ne fiskalni račun za izvršeni promet (PP). Sa druge strane, ako je samo delimično naplaćen avans, fiskalni račun za promet će se smatrati računom u smislu Zakona o PDV samo u delu ostatka naknade (koja nije avansno naplaćena). Dakle, obveznik PDV će po ovom fiskalnom računu Promet Prodaja (PP) moći da odbije samo razliku PDV u odnosu na avansni račun, iako ta razlika nije iskazana u fiskalnom računu za promet.