KORIŠĆENJA PRIVATNOG VOZILA ZA SLUŽBENE SVRHE
OD STRANE PREDUZETNIKA

Preduzetnik  ima pravo na priznavanje u poreskom bilansu rashod službenog putovanja u iznosu propisanom odredbama Zakona o porezu. Konkretnim odredbama propisano je da se porez na dohodak ne plaća na sledeću vrstu prihoda fizičkih lica:

• dnevnice za službeno putovanje u zemlji – do 2.425,00 dinara po osnovu dnevnice,
• dnevnice za službeno putovanje u inostranstvo – najviše do 50 evra dnevno,
• naknade troškova smeštaja na službenom putovanju, prema priloženom računu;
• naknade prevoza na službenom putovanju, prema priloženim računima prevoznika u javnom saobraćaju, a kada je odobreno korišćenje sopstvenog automobila za službeno putovanje ili u druge službene svrhe – do iznosa 30% cene po osnovnoj jedinici mere pogonskog goriva pomnoženog s brojem jedinica mere pogonskog goriva koje je potrošeno, a najviše do 7.071 dinar mesečno.

Iz prethodnog navedenog proizlazi da preduzetnik u poreskom bilansu može priznati rashod koji je nastao na službenom putovanju po osnovu:

1) korišćenja privatnog vozila (amortizacije) do iznosa najviše do 7.071 dinar mesečno  i

2) stvarno potrošenog goriva u vezi sa poslovnom delatnosti obveznika.

Tom prilikom potrebno je obezbediti dokaze koji se odnose na:

1) vrstu i tip vozila koje se koristi u službene svrhe,

2) vrstu pogonskog goriva koje to vozilo troši,

3) potrošnju pogonskog goriva tog vozila po jednom kilometru, odnosno na 100 pređenih kilometara,

4) broju pređenih kilometara na službenom putovanju i

5) ceni po litru pogonskog goriva

Naime, u slučaju kontrole, Poreska uprava može da ospori  rashod,  zbog poteškoća u dokazivanju da su troškovi  u vezi sa vozilom koje nije evidentirano kao osnovno sredstvo, nastali u službene svrhe. Preduzetnik bi  trebao  da donese odluku o korišćenju sopstvenog vozila na službenom putu, da popuni nalog za službeno putovanje kao i da iz ostale  dokumentacije proizilazi da se zaista radi o službenom, a ne privatnom putovanju (npr. uplata kotizacije za seminar, ulaznice za sajam, ponude za zaključenje posla i sl, ili ako  službeno putovanje ima za u cilj prevoza robe ili sirovina -otpremnice, prijemnice, fakture i sl).

KORIŠĆENJE PRIVATNOG VOZILA OD STRANE PREDUZETNIKA U DRUGE SLUŽBENE SVRHE

Na osnovu opštih pravila, rashodi se priznaju u poreskom bilansu u iznosu u kome su evidentirani u poslovnim knjigama obveznika, pod uslovom da su rashodi dokumentovani i da su nastali u svrhu obavljanja poslovne delatnosti obveznika.  Kada je u pitanju rashod nastao za potrebe korišćenja privatnog vozila za druge službene potrebe u delu koji se odnosi na amortizaciju (koji se priznaje u slučaju korišćenja vozila za službena putovanja), ne priznaje se u poreskom bilansu preduzetnika ukoliko  vozilo nije evidentirano kao osnovno sredstvo preduzetničke radnje.  Usled navedenog, preporuka preduzetnicima je da vozilo koje koriste za službene svrhe evidentiraju u poslovnim knjigama kao osnovno sredstvo, kada bi imali pravo da priznaju rashod amortizacije stalnog sredstva obračunatog u skladu sa propisima koji uređuju oporezivanje dobiti.

Kada preduzetnik vozilo koristi u svrhe obavljanja delatnosti, odnosno ukoliko vozilo donosi preduzetniku priliv , preporuka je da na osnovu izjave o korišćenju vozila u službene svrhe, kao verodostojne računovodstvene  isprave vozilo evidentira u poslovnim knjigama kao stalna imovina, uz obavezno evidentiranje preduzetnika kao korisnika u saobraćajnoj dozvoli  vozila, dok kao vlasnik vozila u saobraćajnoj dozvoli može ostati fizičko lice, a ne preduzetnik.

Dakle, na osnovu opštih pravila usklađivanja rashoda za svrhe utvrđivanja poreza na prihod od samostalnih delatnosti preduzetnika, preduzetnik koji za druge službene svrhe  koristi privatno vozilo koje nije evidentirano kao osnovno sredstvo preduzetničke radnje nema pravo da prizna troškove amortizacije vozila, ali ima pravo da prizna rashode koji se odnose na stvarno potrošeno gorivo za službene svrhe u ukupnom iznosu, pod uslovom da je rashod adekvatno dokumentovan i da se može dokazati koja količina goriva je potrošena za privatne, a koja za službene svrhe. Kod preduzetnika u navedenom slučaju preporuka je obezbeđivanje svih  dokaza, koji pored računa za gorivo pružaju uvid da je isto potrošeno za službene svrhe. U praksi je preporuka da preduzetnik donese odluku o korišćenju sopstvenog automobila u službene, tj. poslovne svrhe, u kojoj će, što je moguće konkretnije navesti koje su to svrhe, npr. dostava proizvoda, nabavka robe, posete klijentima.